Moderna medicina je disciplina koja je zbog svoje složenosti postala usko specijalizirana. Većina liječnika specijalista je fokusirana na svoje usko područje interesa, a često je takav slučaj i u endokrinologiji. Specifičnost endokrinologije jest u tome da hormoni endokrinih žlijezda imaju učinak na gotovo svako tkivo u organizmu. Endokrinolozi ponekad mogu dobro „glumiti“ kardiologe, gastroenterologe, nefrologe… Stoga je endokrinologija možda i najkompetentnija specijalnost za holistički pristup u medicini.
Primjerice, višak hormona štitnjače uzrokuje ubrzan i često nepravilan rad srca, a inzulinska rezistencija je često povezana s oscilacijama krvnog tlaka i bolovima u trbuhu. Dodatno, niti jedna endokrina žlijezda se u organizmu ne nalazi u „staklenci“, nego je u konstantnom međuodnosu s drugim tkivima i pod utjecajem drugih hormona. Na primjer, povišena protutijela na antigene štitnjače (Hashimotov tireoiditis) često su samo posljedica druge bolesti koja u organizmu tinja i zbog koje pacijent ima simptome. Najbolji primjer je također inzulinska rezistencija zbog koje pacijenti imaju brojne simptome, a koja može potaknuti autoimunu upalu štitnjače, koja sama po sebi ne radi pacijentu velike probleme.
Pacijenti se stoga mogu godinama kontrolirati kod „specijaliste za štitnjaču“ i uzimati terapiju koja ne rješava njihov osnovni problem i zbog čega se konstantno osjećaju loše. Koliko god čudno na prvu zvučalo, ali ponekad se bolest štitnjače može izliječiti samo pravilnom korekcijom prehrane.
Za Metabolic Friendly si ti i tvoj problem na prvom mjestu. Razgovor, a prije svega aktivno slušanje, najvažnija su stvar na putu do dijagnoze i terapije. Naravno, potrebno je i veliko znanje, iskustvo i konstantno učenje, kako bi se u što kraćem roku i uz što manje pretraga otkrio pravi problem i ordinirala prava terapija. Kada smo kod terapije, ponekad ima smisla odstupati od standardnih preporuka, ako znamo da je to odstupanje sigurno i znanstveno utemeljeno. Jer ukoliko nam je cilj riješiti problem i poboljšati kvalitetu života, utoliko mi kao doktori moramo biti spremni i odstupiti od dobro utabanog puta stručnih smjernica i potražiti rješenje na pustopoljini znanstvenih radova i najnovijih kliničkih istraživanja. Naravno, uvijek poštujući osnovu medicinsku premisu „primum nil nocere“!
Dio: ” mi kao doktori moramo biti spremni i odstupiti od utabanog puta stručnih smjernica“ mene se ovdje dojmio, jer to vam daje jasnu prednost. Nakon dugogodišnje uobičajene terapije autoimunog tiroiditisa, napokon je i do nas tako doprla mogućnost uvodjenja liotironina u terapiju ( a koji za neke od nas pacijenata ima jasnu prednost ). Šteta je da je malo liječnika upoznato i trenirano o upotrebi liotironina. Sjećam se kad sam prvi puta uzela dozu liotironina: činilo mi se već nakon 1h da sam vratila uobičajeno zdravlje prije bolesti. Kakva je to bila promjena!