Inzulinska rezistencija je poremećaj koji ima dubok utjecaj na mnoge aspekte zdravlja i na mnoge tjelesne sustave, od čega je utjecaj na kardiovaskularni sustav vrlo značajan.
U tekstu koji slijedi usredotočili smo se na tri glavna disbalansa kardiovaskularnog sustava: povišeni krvni tlak, aterosklerozu i hipertrigliceridemiju, te kako su oni povezani s inzulinskom rezistencijom.
Povišen krvni tlak (hipertenzija)
Inzulinska rezistencija može dovesti do povećane reapsorpcije natrija od strane bubrega, što može rezultirati većom razinom natrija u krvi i dovesti do zadržavanja tekućine i povećanja krvnog tlaka.
Inzulinska rezistencija povezana je i s poremećajem funkcije endotela, kojeg karakterizira smanjena proizvodnja dušikovog oksida i povećana vazokonstrikcija (stezanje krvnih žila). Poremećaj endotelne funkcije može smanjiti sposobnost krvnih žila da se pravilno prošire, što dovodi do povećanja otpora protoku krvi i povišenja krvnog tlaka.
Dodatno, inzulinska rezistencija povezana je s kroničnom upalom niskog stupnja koja može narušiti normalno funkcioniranje krvnih žila i doprinijeti razvoju hipertenzije.
Inzulinska rezistencija također je blisko povezana i s pretilošću, posebno s abdominalnom pretilošću, što povećava rizik od razvoja hipertenzije jer masno tkivo proizvodi razne tvari koje mogu utjecati na regulaciju krvnog tlaka.
Ateroskleroza
Povišena razina inzulina pospješuje ulazak čestica masti u stijenke krvnih žila i tako uzrokuje aterosklerozu, odnosno pojavu suženja krvnih žila koje mogu uzrokovati srčani i moždani udar ili povaćati rizik od amputacije udova.
Inzulinska rezistencija, kao što je ranije spomenuto, može oštetiti funkciju endotela (unutarnjeg sloja krvnih žila), čija ispravna funkcija je važna za održavanje zdravlja krvnih žila i regulaciju protoka krvi. Poremećaj endotelne funkcije dovodi do smanjene proizvodnje dušikovog oksida, povećanog oksidativnog stresa i upale, što doprinosi stvaranju plaka u koronarnim arterijama tj. razvoju ateroskleroze i povećava rizik od kardiovaskularnih događaja.
Hipertrigliceridemija
Inzulinska rezistencija često prati dislipidemiju, karakteriziranu povišenim trigliceridima, smanjenim lipoproteinom visoke gustoće (HDL kolesterol) i povećanim malim, gustim česticama lipoproteina niske gustoće (LDL). Ovaj profil lipida često se primjećuje kod osoba s inzulinskom rezistencijom i povezan je s povećanim rizikom od koronarne bolesti.
Kod dislipidemije posebno želimo istaknuti hipertrigliceridemiju tj. povišenu razinu triglicerida u krvi. Inzulinska rezistencija može dovesti do povećane proizvodnje triglicerida u jetri, a to rezultira povišenim razinama triglicerida u krvi.
Inzulin ima ulogu u reguliranju aktivnosti lipoprotein lipaze (LPL), enzima koji sudjeluje u razgradnji triglicerida u cirkulirajućim česticama u krvi (lipoproteinima). Kod IR, aktivnost LPL-a može biti smanjena, ometajući razgradnju uklanjanje čestica bogatih trigliceridima, što dovodii do viših razina triglicerida u krvi.
Prevencija i liječenje kardiovaskularnih rizika povezanih s IR
Inzulinska rezistencija je složeni poremećaj koji utječe na mnoge tjelesne sustave, posebice kardiovaskularni. Razumijevanje veze između inzulinske rezistencije i poremećaja poput povišenog krvnog tlaka, ateroskleroze i hipertrigliceridemije ključno je za prevenciju i liječenje ovih stanja.
Pravilna prehrana, redovita tjelovježba i medicinsko praćenje su ključni u upravljanju inzulinskom rezistencijom i smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti.
Ukoliko imaš neke od simptoma IR ili kardiovaskularnih bolesti ili sumnjaš na njih, pretplati se na MF članstvo te odradi virtualni pregled ili uputi pisanu konzultaciju našim stručnjacima, procijeni svoje stanje i saznaj savjete kako zaštititi svoje zdravlje.
Comments