Primjećuješ kod sebe simptome poput kroničnog umora, manjka energije, loše koncentracije, nemogućnosti mršavljenja, nadutosti ili opadanja kose? Ovo su poznati simptomi karakteristični za inzulinsku rezistenciju. No kako medicinski ustanoviti je li u tvom organizmu doista prisutna inzulinska rezistencija?
U nastavku donosimo pregled laboratorijskih pretraga i testova koje je potrebno napraviti kako bi se došlo do vrijednosti važnih parametara koji su povezani s inzulinskom rezistencijom.
Koje pretrage je potrebno učiniti?
Pretrage ključne za potvrdu dijagnoze inzulinske rezistencije jesu sljedeće:
Glukoza natašte
Inzulin natašte
SHBG (osim za trudnice i žene koje uzimaju kontraceptive)
Kako se određuje inzulinska rezistencija iz navedenih parametara?
Iz vrijednosti koje se dobiju određivanjem glukoze i inzulina natašte posebnom formulom izračunava se HOMA indeks koji se interpretira na sljedeći način:
HOMA > 2,0 potvrđuje IR (prema nekim istraživanjima već se i HOMA > 1,5 smatra IR)
HOMA indeks može se na jednostavan način i samostalno izračunati ukoliko postoji laboratorijski nalaz glukoze i inzulina natašte, koristeći ovaj kalkulator (obratiti pažnju na mjerne jedinice).
Treba voditi računa o činjenici da se HOMA indeks dobiva na temelju jednog vađenja krvi, što može biti problem s obzirom na činjenicu da je inzulin pulzatilni hormon i da se njegova koncentracija u organizmu mijenja iz sata u sat. Dakle, ponekad HOMA indeks može biti uredan, a da osoba ima inzulinsku rezistenciju koja se manifestira samo prekomjernim lučenjem inzulina nakon obroka. S druge strane, HOMA indeks može biti “lažno” visok ukoliko se mjeri nakon velikog stresa, neprospavane noći ili tijekom/neposredno nakon preboljele infekcije.
Ranije se koristila dodatna metoda, a to je test opterećenja glukozom (OGTT), pri čemu se zaključivalo da je IR prisutna ukoliko je inzulin tijekom testa porastao iznad > 50 mIU/L (ili 350 pmol/L). No javlja se problem ukoliko je napravljen samo 2-satni OGTT, jer nije poznato kakav je inzulin bio jedan sat niti tri sata nakon što se popila glukoza. Apsolutnu preciznost bi imao 5-satni OGTT, no njegovo izvođenje je relativno zahtjevno i skupo.
Stoga se umjesto OGTT-a preporučuje izmjeriti razinu proteina koji veže spolne hormone - SHBG (sex hormone binding protein) natašte. SHBG jako dobro, obrnuto proporcionalno, korelira s inzulinom u serumu te je puno stabilniji biljeg metaboličkog statusa i same inzulinske rezistencije. Ovaj parametar “pamti” sve skokove inzulina tijekom dana. Gledajući vrijednosti ovog parametara, može se zaključiti da IR vrlo vjerojatno imaju:
Muškarci s SHBG < 30 nmol/L
Žene koje imaju SHBG < 60 nmol/L
Može li niska razina SHBG-a biti zaseban pokazatelj inzulinske rezistencije?
Na ovo pitanje teško je dati kratak i jednostavan odgovor jer niti sam HOMA indeks ne može sa 100% sigurnošću pokazati ima li pacijent inzulinsku rezistenciju.
Zlatni standard za potvrdu inzulinske rezistencije je takozvani “clamp”*, pretraga u okviru koje se u laboratorijskim uvjetima pacijentu daje infuzija inzulina i pri tome prati razina glukoze u krvi.
Činjenica je da većina pacijenata koji imaju niži SHBG (muškarci < 30, žene < 60) imaju više komponenata metaboličkog sindroma i veći rizik obolijevanja od svih bolesti povezanih s inzulinskom rezistencijom.
Također znamo da kada osoba prakticira prehranu sa smanjenim unosom ugljikohidrata, ima porast koncentracije SHBG-a u krvi, što je svakako pozitivno.
Zaključak je da isti terapijski pristup možemo primijeniti u osobe koja ima snižen SHBG i urednu HOMA-u, kao i u one koja ima povišen HOMA indeks. Potrebno je samo u ovom slučaju provjeriti hormone štitnjače, jer oslabljeni rad štitnjače može uzrokovati nisku razinu SHBG-a, no pacijenti s oslabljenim radom štitnjače vrlo vjerojatno imaju i inzulinsku rezistenciju.
Kako protumačiti ostale parametre u nalazima?
Kada se napravi metabolički panel, mogu se naći brojna odstupanja unutar nalaza koja također mogu biti povezana s inzulinskom rezistencijom, a to su:
Povišeni trigliceridi u krvi
Povišena mokraćna kiselina (urati)
Povišeni jetreni enzimi (ALT i/ili AST)
Povišen CRP
Povišena glukoza natašte ili u OGTT-u
Snižen vitamin D
Snižen SHBG
Snižen testosteron
Povišen DHEAS
Povišen androstendion
Povišen prolaktin
Povišen feritin u krvi
Povišen hemoglobin u krvi
Povišeni leukociti u krvi
Što ako imam inzulinsku rezistenciju?
Ukoliko otkriješ inzulinsku rezistenciju moguće je da će se javiti osjećaj zbunjenosti ili straha. No valja naglasiti pozitivnu stranu, a to je da je inzulinska rezistencija reverzibilno stanje koje se može ispraviti i to prvenstveno promjenom stila života, točnije promjenom prehrane, povećanjem tjelesne aktivnosti te lijekovima i dodacima prehrani. Dakle, rješenje, ali i odgovornost, u tvojim je rukama.
Brojke koje ukazuju na dijagnozu IR trebaju služiti kao okidač za promjene u stilu života, a mi smo ovdje da ti na putu do metaboličkog zdravlja putem MF platforme osiguramo sve potrebne alate i rješenja, oslanjajući se na suvremena znanstvena saznanja.
Pretplati se na MF članstvo, ispuni upitnik inicijalne dijagnostike i naš tim liječnika dat će ti svoj pisani stručni osvrt s mišljenjem imaš li inzulinsku rezistenciju, preporuku za pretrage te korekciju postojeće terapije (ukoliko je potrebno).
*DeFronzo RA, Tobin JD, Andres R. Glucose clamp technique: a method for quantifying insulin secretion and resistance. Am J Physiol 1979;237:E214–E223
Comments