Procjenjuje se da 10-20% populacije u svijetu ima sindrom iritabilnog crijeva (IBS), a 2/3 slučajeva čine žene.
Također, procijenjeno je da je 1 od 10 posjeta liječniku i 1 od 4 odlazaka gastroenterologu uzrokovan simptomima IBS-a.
No, mnogi ljudi ne pričaju o simptomima IBS-a i žive s njim tiho i za sebe ili čak ni ne posjete liječnika.
Koji su simptomi i kako se dijagnosticira IBS?
Ovaj funkcionalni gastrointestinalni poremećaj karakteriziran je simptomima kao što su nadutost i bol u trbuhu, diareja i/ili konstipacija (zatvor). Pretjerana nadutost, grčevi, žgaravica, mučnina, povraćanje, iscrpljenost, znojenje, drhtavica, analni svrbež i iznenadna inkontinencija također mogu biti dio IBS-a.
Dodatno, slični simptomi pojavljuju se kod celijakije , upalnih bolesti crijeva (Crohnova bolest i ulcerozni kolitis) i određenih tipova karcinoma, posebno karcinoma crijeva i jajnika. Iako su ta stanja su puno rjeđa pojava od IBS-a, mora se otkloniti sumnja na njih pa se tek onda postavlja dijagnoza IBS-a.
Ključni faktor po kojem se IBS razlikuje od ostalih gastrointestinalnih bolesti jest da dijagnostički testovi nisu pokazali niti jednu od navedenih bolesti. Dakle, IBS je temeljen na simptomima nakon što su svi ostali uzroci otklonjeni.
Uzrok IBS-a
Već godinama se IBS-a opisuje psihosomatsko stanje, koje ovisi o psihičkom stanju pojedinca, što može djelovati stigmatizirajuće.
Poznato je da kronični stres itekako može pridonijeti ili pogoršati tijek ove bolesti, no nije jedini faktor. Narušeni imunosni sustav, prisutnost kronične upale, genetska predispozicija te proliferacija živčanih vlakana u stijenci crijeva također mogu biti u pozadini razvoja IBS-a.
Na koji način su povezane inzulinska rezistencija i sindrom iritabilnog crijeva?
Inzulinska rezistencija i sindrom iritabilnog crijeva povezani su kroz mehanizme koji uključuju funkcioniranje metabolizma, upalu i mikrobiom crijeva.
Kronična upala
Inzulinska rezistencija često je povezana s kroničnom upalom niskog stupnja, a upalni procesi ne utječu samo na metabolizam glukoze i inzulina, već i na rad crijeva. Kod IBS-a, koji je već povezan s upalom crijevne sluznice i promjenama u radu crijeva, dodatna upalna opterećenja mogu pogoršati simptome, kao što su grčevi, bolovi u trbuhu, nadutost i poremećaji probave.
Mikrobiom crijeva
Promjene u crijevnoj mikrobioti povezane su s obje ove bolesti. Kod inzulinske rezistencije dolazi do disbioze, odnosno neravnoteže crijevnih bakterija, što može smanjiti sposobnost organizma za pravilnom regulacijom metabolizma glukoze. Slično, kod osoba s IBS-om često se primjećuju promjene u crijevnoj mikrobioti. Kada crijevni mikrobiom nije uravnotežen, dolazi do povećane propusnosti crijeva, što može omogućiti ulazak toksina i upalnih molekula u krvotok, dodatno pogoršavajući simptome obje bolesti.
Metabolički sindrom
Inzulinska rezistencija je često dio metaboličkog sindroma, koji uključuje povišeni krvni tlak, visoke razine triglicerida, nisku razinu HDL ("dobrog") kolesterola i povećanu količinu abdominalnog masnog tkiva. Metabolički sindrom, zbog niza povezanih mehanizama, može povećati rizik za gastrointestinalne probleme, uključujući IBS.
Utjecaj prehrane
Prehrana bogata jednostavnim šećerima i rafiniranim ugljikohidratima dugoročno može dovesti do inzulinske rezistencije te uzrokovati simptome IBS-a. Takve namirnice mogu fermentirati u crijevima, potičući nadutost, nelagodu i druge simptome povezane sa IBS-om. Prehrana bogata vlaknima i složenim ugljikohidratima može pomoći u regulaciji razine glukoze i inzulina u krvi te poboljšanju crijevne funkcije.
Hormoni i živčani sustav
Inzulinska rezistencija može utjecati na rad hormona i živčanog sustava, a to se odražava i na rad crijeva. Inzulin i drugi hormoni, poput kortizola, koji se mijenjaju pod utjecajem inzulinske rezistencije, mogu utjecati na pokretljivost crijeva i osjetljivost crijevnog živčanog sustava, što može pogoršati simptome IBS-a.
Iako su navedeni mehanizmi složeni, postoji jasna poveznica između metaboličkog zdravlja (narušenog inzulinskom rezistencijom) i zdravlja crijeva.
Prehrana za sindrom iritabilnog crijeva
U kontekstu prehrane preporučive za IBS često se spominje tzv. low FODMAP prehrana.
No što zapravo znači FODMAP? To su u doslovnom prijevodu fermentabilni oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polioli. Oni se odnose na kratkolančane ugljikohidrate iz voća, povrća, mahunarki, žitarica, mliječnih proizvoda i nekih prerađenih namirnica.
Ono što im je zajedničko jest tendencija fermentiranja u tankom crijevu, što uzrokuje plinove i nadutost. Slabo se apsorbiraju u crijevima i uzrokuju zadržavanje tekućine, što može uzrokovati dijareju kod pojedinaca s IBS-om.
FODMAP ugljikohidrati uključuju:
Fruktozu i fruktane iz mnogih vrsta voća, povrća i žitarica
Laktozu iz mlijeka i mliječnih proizvoda
Galaktooligosaharide iz mahunarki
Šećerne alkohole (poliole) iz zaslađivača kao što su eritrit, ksilitol i sorbitol
Posljednjih se godina upravo prehrana siromašna ovim ugljikohidratima preporučuje kao prva linija terapije za IBS. Pojedinci s IBS-om najprije eliminiraju sve FODMAP ugljikohidrate iz svoje prehrane, a zatim postepeno vraćaju jednu po jednu skupinu kako bi se vidjelo koji se mogu, a koji ne mogu tolerirati.
U kontekstu prehrane preporučive za inzulinsku rezistenciju, može se reći da ide u prilog i IBS-u. Razlog je taj da se izbjegavanjem unosa ugljikohidrata izbjegava i fermentacija u crijevima što je poželjno, pogotovo ako pričamo o izbjegavanju namirnica bogatih ugljikohidratima poput prerađenih šećera, svježeg i prerađenog voća, mliječnih proizvoda i žitarica.
Jedno od istraživanja pokazalo je učinkovitost prehrane sa smanjenim udjelom ugljikohidrata u smanjenju simptoma IBS-a poput abdominalnih bolova i dijareje te općenito poboljšanje kvalitete života.
Ako sumnjaš na IBS ili znaš da ga imaš, prouči benefite MF članstva i postani član kako bi uz pomoć stručnjaka stavio/la IBS, ali i inzulinsku rezistenciju pod kontrolu.
コメント